Gimnazija Eugena Kumičića Opatija

Žrtva je pojedinac!

                                                          Jasenovac, 11.studenog 2010.
 
                                                                  Sudjelovali učenici IV. a i b razreda 

                                            Izradile: Ingrid Babić i Elena Mujakić, IV. b

Jasenovac

 Dana 11. studenog 2010. posjetili smo bivši koncentracijski logor Jasenovac. Iako sam od ranije znala da je Jasenovac tijekom 2. svjetskog rata bio poprište brojnih ustaških zločina počinjenima nad Židovima, Srbima, Romima i Hrvatima, šokirala me okrutnost i hladnokrvnost ustaša, primjerice ubijanje ljudi izgladnjivanjem i fizičkim iscrpljivanjem ili pak maljevima i noževima, kako bi se sačuvalo streljivo. Navodno je i sam Hitler bio iznenađen beskrupuloznom okrutnošću ustaša. Ustaše su provodile potpunu dehumanizaciju, otuđujući ljudska prava , ponižavajući i zlostavljajući ljude na najgore moguće načine. Mislim da je prostor Memorijalnog muzeja izvrsno koncipiran. Muzej je mračan i zagušljiv prostor izgrađen kao labirint kako bi se dočaralo kako su se logoraši osjećali u logoru. Na stropu muzeja izvješena su tisuća imena žrtava, što ostavlja snažniji dojam nego zapisana ukupna brojka ubijenih (koju se ni danas ne može točno odrediti). Osobito mi je bio tužan muzejski eksponat – pločica s natpisom „Bez vode“ koja je u logoru bila izvješena u prostoriji u kojoj su ljudi bili ostavljeni da doslovno umru od žeđi. Sve u svemu, drago mi je da smo posjetili Jasenovac, ne samo zato što smo naučili nešto novo, već i zato što nas je posjet Jasenovcu potaknuo na razmišljanje, na toleranciju prema različitosti i na težnju ka stvaranju boljeg svijeta u kojem vladaju jednakost, ravnopravnost,  mir i sloboda.

                                                                                                 Melani Grabar, IV.b

 Jasenovac je najveći ustaški koncentracijski logor u razdoblju od 1941. do 1945. godine. Osnovao ga je Ante Pavelić, vođa ustaškog pokreta i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske. NDH bila je sve samo ne nezavisna država, osnovana je uz pomoć fašističkih vođa Hitlera i Mussolinija. Jasenovac je bio samo jedan od nekoliko koncentracijskih logora na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Žrtve Jasenovca bili su nevini ljudi zatvarani zbog svoje nacionalnosti (Srbi), vjere (Muslimani),  „rase“ (Židovi i Romi) te po političkoj osnovi (Hrvati i svi oni koji se nisu slagali s idejama ustaškog pokreta). Jasenovac kao koncentracijski logor svjedok je mnogih zločina i ljudskih tragedija. Posjet Jasenovcu potaknečovjeka na pitanje koliko daleko seže ljudska zloba i mržnja. Tragedija svakog stradalog nevinog čovjeka i njegova priča treba nam služiti kao pouka da se ništa slično nikada ne ponovi. 

Mislim da bi svi učenici srednjih škola trebali posjetiti Jasenovac, sudjelovati u razgovoru s kustosom te u radionicama za učenike. Snažan dojam na mene  ostavio je memorijalni muzej. Mračan, osmišljen poput labirinta iz kojeg nema izlaza, zagušljivi miris koji priziva prošlost te nebrojena imena stradalih izvješena na stropu prostorije iznenađuju, zaprepašćuju.  

                                            Elena Mujakić, IV.b    

 Spomen područje Jasenovac posjetili smo 11. studenoga 2010. godine. Jasenovac je bio radni i sabirni logor u vrijeme NDH, tj. u vrijeme Drugoga svjetskoga rata. U Jasenovcu su se našli Židovi, Srbi, Romi te neprijatelji i protivnici NDH. Dan danas se ne zna točan broj ljudi koji su kroz Jasenovac prošli i koji su tamo završili svoje živote, ali se zna kakav su nehumani život tamo vodili. Poznata je činjenica da su se i nacisti čudili brutalnosti čuvara Jasenovca koji su ubijali zatvorenike hladnim oružjem (batovima, maljevima, noževima). Postupno su ih mučili mukotrpnim radom, izgladnjivanjem i nehigijenskim uvjetima. Ustaše nisu poput Nijemaca imali sredstava za plinske komore, zato se zatvorenike rješavalo na krvaviji način. 

   Neobičan je osjećaj hodati tim mjestom koje je danas lijepo uređeno, mirno i spokojno, a pritom znajući da je pred 60 godina to mjesto bio pakao na Zemlji, poprište stravičnih ratnih zločina. Neopisivo je strašan i jezovit osjećaj znati da se na tom tlu nalaze posljedice zloglasnoga rata.

            Muzej je napravljen s ciljem da posjetiteljima dočara atmosferu logora, prvenstveno zbog zagušljivosti. Zidovi su izrađeni od teškoga, tamnoga drva koji skuplja vlagu zbog čega je zrak zagušljiv. Nema izlaza osim onog glavnog. Niti prozora. Po čitavom su stropu muzeja poredane gusto zbijene staklene površine s imenima zatvorenika. Muzej također sadrži predmete zatvorenika: ručno ispletenu odjeću, prstenje, različite natpise i kulinarske recepte. Imali smo priliku vidjeti videozapise preživjelih, slike koje prikazuju čak i napuštenu djecu. Meni je najpotresniji bio isječak iz oglasa u novinama u kojima se tražilo da svi stanovnici predaju bodljikave žice u njihovom posjedu. Uza sve likvidacije, mukotrpan rad, bolesti koje su harale, glad i oskudnu higijenu, oni koji su preživjeli Jasenovac mogu zaista reći da su imali sreće.

                                                        Ana Kanič, IV.b

       Jasenovac, mjesto u Moslavini u kojem se dogodila likvidacija velikog broja Srba, Židova, Roma i Hrvata. Brojke su enormne, hladne činjenice koje ne dočaravaju tragičnost priče svakog pojedinca. Sabirni logor Jasenovac sastojao se od nekoliko logora osnovanih u kratkim vremenskim razmacima. Djeca su bila odvajana od roditelja, prepuštena sama sebi, a odrasli izrabljivani do smrti. U Jasenovcu sam osjetio težinu i stravičnost zločina jer sam mogao čuti priču pojedinaca, preživjelih logoraša. Stvari koje su se dogodile u Jasenovcu ne smiju se dogoditi nikada više, te je zato bitno da ljudi znaju što se tamo dogodilo.

                                                                   
                                                                              Dino Kršanac, IV.b

 Čovjek je čovjeku vuk! Potkrjepu tom citatu možemo naći u prošlosti, sadašnjosti a najvjerojatnije i u budućnosti. Ja sam se uvjerila u to tijekom posjeta Memorijalnom muzeju Spomen područja Jasenovac.

Nakon što smo stigli u mjesto Jasenovac, posjetili smo spomen Cvijet Bogdana Bogdanovića koji je sagrađen 1966. godine, te položili vijenac i svijeće kraj brončane ploče u kojoj su reljefno upisani stihovi iz poeme Jama Ivana Gorana Kovačića. Dok smo hodali popločanim pružnim pragovima koji su  vodili od muzeja do spomenika, šutnja i tuga prevladavali su u nama. Samo bi se poneki uzdah prikrao.

Pri ulasku u muzej, koji nas je svojom atmosferom ispunio nelagodnim osjećajem, tražili smo odgovore na naša pripremljena pitanja. Podijeljeni u grupe, svatko je tražio potreban odgovor. Mrak i tama uvukli su nam se pod kožu, a imena stradalih nastanila su se u naša sjećanja. Cijele su obitelji bile zatočene u logoru. Imena su ispisana na prozirnim pločama koje su pričvršćene za strop u cijelom muzeju. Ukupno je navedeno 80. 914 imena. Stradali logoraši nisu samo brojke. Oni su muškarci, žene i djeca s osobnim imenima i sa svojim životnim pričama. Tragičnost stradanja i življenja u logoru vidljiva u slikama logoraša i željeznim okovima naprosto je postajala i nama opipljiva. Svojim umjetničkim stvaranjem, logoraši su pružali otpor ugnjetavanju i tragičnom stradavanju, te načinjenim predmetima poručivali kako je ljudski duh nesalomljiv. Predmeti poput privjesaka, kuharica ili pak odjevnih predmeta uspješno su sačuvani te danas izloženi u muzeju.

Jasenovac je bilo logor smrti. Logor u kojem su ljudi gubili živote zbog toga što su pripadali nekom narodu ili vjerskoj pripadnosti. Jasenovac je bio logor zločina.

"Vode svih rijeka ne mogu isprati ruke krvave od zločina." – žrtve se nikada ne zaboravljaju…

                                                                                 Katarina Talanga, IV.a

 Mojim precima

 … iz Dnevnika Mirka V.

18. rujna 1942.  ŽIVOT

Dobio sam kćer!

Nazvat ćemo je Grozdana, po mojoj baki.

U kući je veselje, slavi se! Obavljaju se naši pučki običaji.

Žena je dobro, lijepo se oporavlja!

Pola sela je prošlo kroz kuću, točilo se vino, rakija, sve je odzvanjalo našom pjesmom!

20. rujna 1942.  ZATIŠJE PRED BURU

Cijelo je selo u plaču, svi su odvedeni!

Krvnici su pokupili sve mladiće i muškarce, čak i starce!

Selo šuti. Vlada muk.

Hoće li se sutra vratiti i po mene?

3. listopada 1942.  NOVI ŽIVOT

U logoru smrti sam. Iscrpljen. Ostavljen. Obeshrabren. Ponižen. Uništen. Ne vidim izlaz.

10. listopada 1942.  DUŠA NAPUŠTA TIJELO

Odveli su ih. Odveli su mi prijatelje. Odveli su ih preko. Odveli su i moju dušu. Ostalo je samo ovo moje neuhranjeno, polomljeno, nejako tijelo. Nema izlaza.

18. listopada 1942.  NOĆ SJEĆANJA

Sve su mi uzeli: odjeću, prstenje, slike, lijekove... uzeli su mi dušu, no jedno nisu jer nisu mogli: sjećanje!

Noćas se prisjećam obitelji, prisjećam se života.

Odlazim. Znam to.

Smrt

U ranu zoru, 19. listopada 1942. na glavnom prozivalištu jasenovačkoga logora Mirko V. ostavio je i ono zadnje. Svoj život. Batom mu je oduzet.

 Mirko V. samo je jedan od milijuna ljudi u svijetu koji su platili životom za osobine koje su dobili rođenjem.

                                                                Dino Šekerović, IV.a    
 

 Pjesma Kamenitih Latica

 Nazvaše me davno Kamenim,

A ne slutiše koliko suza krijem.

Izrastah iz ove krvave livade,

I na laticama ponesoh

Isklesane priče.

Tisućama drugačijih,

Vječnim me spomenom nazvaše.

I vječno plamtim nad ovim livadama

Poput fenjera koji su gorjeli duboko u noći,

I nagovještavali jutro. 

Kobno jutro.

                                                                                                  Dino Šekerović, IV.a