Nastava filozofije u svojoj osnovi podrazumijeva istraživanje različitih metafizičkih pojmova i teorijskih putova o raznim pitanjima spoznaje, svijeta, uma, postojanja ili djelovanja. Stoga je često neizbježno usmjerena na „ono što je zapisano u brojnim knjigama“ jer  učiti filozofiju jest učiti ono što jest, jer to što jest je um.

No, ovoga puta našu smo filozofsku zbiljnost određenu potenciranim metafizičkim promišljanjima nakratko zamijenili  aktom i potencijom – kreativnom praksom, u čijem smo djelovanju pronašli sadržajniji smisao. Teorijska znanja o Georgu Wilhelmu Friedrichu  Hegelu (1770.–1831.) nadopunili smo  momentom konkretnog oblikovanja i to njegova najvažnijeg pojma –  pojma dijalektike.

Hegel na sve gleda kao na promjenu pa tako razumijevanje zbilje podrazumijeva razumijevanje procesa. Taj proces promjene Hegel naziva dijalektički. Sastoji se od tročlanog niza: teze, antiteze i sinteze.

Teza kao početni opis faze u većini je radova oprimjeren u oblikovanim geometrijskim tijelima omeđenim sferama ili kvadratima određene boje. Izuzetno, ova je faza u  jednom radu prikazana kao lijeva ploha koja rotirajući prema centru čini potporanj za ulazna vrata, u drugom kao  moment nastajanja muške spolne stanice, dok je u trećem prikazan kao prvi broj u nizu nastao  procesom apstrahiranja kod brojenja konkretnih objekata.

Reakcija na prvu fazu koja se naziva antiteza u radovima je vidljiva kao suprotna, dualna boja geometrijskih tijela te izuzetno kao desna ploha koja rotirajući prema centru čini potporanj za ulazna vrata, u drugom kao ženska spolna stanica, a u trećem kao drugi broj u nizu nastao procesom apstrahiranja kod brojenja konkretnih objekata. Sukob između teze i antiteze rješava se stvaranjem nove situacije koja odbacuje elemente obiju, ali istovremeno ih i zadržava.

Ova faza sinteze u većini je radova prikazana kao spoj geometrijskih tijela omeđenih sferama ili kvadratima. Izuzetno, kao volta ulaznih vrata, kao trenutak stapanja muške i ženske spolne stanice  ili kao treći broj u nizu nastao procesom apstrahiranja kod brojenja konkretnih objekata.

Zorne radove mladih filozofa Nine Šarković, Ume Priskić, Doriana Ljubojevića, Nike Masovčić, Davida Benkovića, Natanaela Miočića Stošića, Ivana Perice i Paole Pulić možete pogledati u nastavku uz pohvalu njihove nastavnice Ivane Černeha, prof. koja još jednom želi  istaknuti svoje učenike jer su otpuštajući svoj vlastiti djelatni bitak pokazali umijeće čiji je produkt  smislena dijalektička tvorevina u plastelinu.

Ivana Černeha, prof.