Hrvati su doselili krajem 6. stoljeća, vidjeli sve ljepote i ostali. Osvajači su dolazili, a mi smo opstali i branili svoj dom. Hrvatska ja zaista biser Europe. Naše plavo more, naš planinski pojas i plodna Slavonija su nevjerojatna kombinacija prirodnih ljepota. Hrvatska je skup različitosti u reljefu, klimi, vegetaciji, načinu života. Naši primorci, riba, masline, limuni i naranče, tisuće otoka i hridi, klapska pjesma i serenade pod prozorima. Ljudi s planina, planinski pašnjaci i ljekovite trave, specifični sirevi i zdrav, prirodni način života. Zagorci, veseli i vedri, njihovi brežuljci i vinogradi, vinske ceste, plemićki dvorci i zagorske kleti. Slavonci, plodna zemlja, žito, jabuke, stoka, bogata nošnja i vesela poskočica. Različiti narodni običaji, različita kuhinja, glazba, nošnja, narodni obredi čine šarenilo i zanimljivost naše domovine. Imamo i različite jezike uz službeni, standardni jezik. Čakavski, kajkavski, štokavski dijalekt, ikavski, ekavski i ijekavski izgovor. Dete, dite i dijete, mleko, mliko i mlijeko i cijeli niz specifičnih riječi za određeno područje čine nas bogatijima.
Uz sve ove ljepote na koje smo ponosni, imamo, naravno, i svojih problema. Smatram da se ljudi moraju što bolje obrazovati, što više jezika učiti i što poštenije raditi i živjeti pa nam zaista neće biti premca u Europi. Na nama, mladim generacijama je da to postignemo i da ispravimo greške koje su stariji, u teškim povijesnim i političkim okolnostima napravili.

Bojan Sulovsky, I. a