Povodom 27. siječnja, Dana sjećanja na Holokaust i sprečavanja zločina protiv čovječnosti, u prostorijama Ville Antonio u Opatiji održana je tradicionalna manifestacija Memento. Sedamdeseta obljetnica oslobođenja zloglasnog nacističkog logora Auschwitz obilježena je edukativnim programom udruge UABA namijenjenom srednjoškolcima koji se održava u spomen na dan oslobođnja tog logora smrti čije su uznike oslobodili pripadnici sovjetske Crvene armije na dan 27. siječnja 1945. godine.

Program ovogodišnjeg Mementa sastojao se od dva dijela. Najprije je prikazan dokumentarni film „Povratak posljednjeg“ koji oslikava neobičnu sudbinu Olega Mandića, čovjeka koji je posljednji napustio zloglasni nacistički logor. Potom su svoja iskustva prenijeli i naši učenici koji su posjetili Auschwitz prošle godine u sklopu projekta „Vlak sjećanja“.

Oleg Mandić, koji je bio jedan od sudionika u programu Memento proteklih godina, nije sudjelovao u ovogodišnjem programu zbog sudjelovanja na središnjem obilježavanju ovog važnog datuma u Auschwitzu. Memento je vodila umirovljena gimnazijska profesorica Tatjana Matetić koja je okupljenima, mladima prenijela poruku kako sjećanja na zločine protiv čovječnosti nikada ne smiju biti zaboravljena kako se u budućnosti ne bi ponovio događaj sličnih razmjera. Profesorica Matetić je istaknula kako je u Auschwitzu stradalo preko milijun i sto tisuća ljudi, ali konačan broj nam nikada neće biti poznat. Radi boljeg razumijevanja ovog mračnog stradavanja naglasila je kako je svaka osoba ulaskom u logor postala samo broj, a zapravo bila osoba sa svojim imenom i prezimenom, željama, nadama, planovima, prijateljima, ljubavima i svime onime što nas čini osobama.

Nakon uvodnog govora riječ su preuzeli učenici Gimnazije Eugena Kumičića Opatija, Ameli Širola, Tina Zorić i Christian Josipović koji su sudjelovali u međunarodnom projektu „Vlak sjećanja“ koji je obuhvatio više od 700 učenika iz Italije, Francuske i Hrvatske. Učenici su posvjedočili kako je putovanje u Auschwitz zauvijek promijenilo njihov pogled na sve ono o čemu su čitali i gledali u raznim medijima, no kako ističu, na doživljaj iznutra nisu bili spremni. Učenica Ameli Širola ističe kako joj je bilo najteže kada se susrela s osobnim predmetima logoraša – njihovim naočalama, cipelama i koferima, koje su otkrivale njihov stvarni identitet. Svo troje su se složili kako ih je ulaskom u plinske komore i peći za spaljivanje obuzela nevjerica, strah i nelagoda koju je nemoguće izraziti riječima. Njihovo izlaganje zaključio je Christian Josipović s mislima kako povijest trebamo pamtiti, ali se ujedno i okrenuti budućnosti jer je  upravo na mladima zadatak da ne dozvole da se ikada više ponovi nešto slično te da je nužno boriti se za temeljne ljudske vrijednosti.

Tijekom programa prikazan je i dokumentarni film „Povratak posljednjeg“ koji donosi sudbinu Olega Mandića, čovjeka koji je zadnji napustio zloglasni nacistički logor smrti Auschwitz, što je kasnije odredilo čitav njegov život. Film donosi kronološki red njegova uzničkog života: od deportacije, boravka u logoru smrti do napuštanja logora. Na završetku filma Oleg Mandić ističe kako je činjenica da su se za njim zatvorila vrata Auschwitza odredila njegov sretan život. Preživjevši logoraško iskustvo u djetinjstvu shvatio je da mu se u kasnijem životu ništa lošije od toga neće dogoditi.

                                                                                          Edi Bertok, 4.a