2016-11-23 11:36:54 Odali smo počast žrtvama Vukovara
Povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, 18. studenoga 2016. g. opatijska Gimnazija je u Villi Antonio ugostila vukovarske branitelje i prisjetila se veličine žrtve koju je podnio grad Vukovar za vrijeme Domovinskoga rata. Nakon pozdravnoga govora ravnatelj Oliver Kvasina, prof., pozvao je na minutu šutnje u spomen svim stradalim žrtvama rata. Učenici Tonko Pavičević iz 1. a, Danijel Šepić iz 1. b, Amanda Modrić i Karla Ratković iz 4. a razreda potom su pročitali svoje dirljive stihove. Uvodno predavanje o geografskim specifičnostima Vukovara iznio je Davor Kevrić, prof., a društveno-političko ozračje neposredno prije i za vrijeme rata 1991. g. predočila nam je dr. sc. Sanja Simper, prof. Uslijedilo je izlaganje dvojice Vukovaraca, Petra Janjića Tromblona, pukovnika Hrvatske vojske u mirovini i Marka Filkovića Kineza, posljednjega zapovjednika obrane Borova naselja. Branitelji su s prisutnima podijelili svoja sjećanja na teške, ali herojske ratne dane, tijek obrane i pad grada Vukovara 18. studenoga 1991. g., mučne dane zatvoreništva u srpskim koncentracijskim logorima te opisali život u Vukovaru u današnje vrijeme. Na samome kraju učenici i djelatnici Gimnazije zajedno s vukovarskim braniteljima položili su vijenac i upalili svijeće na spomeniku hrvatskim braniteljima pokraj Ville Antonio. Prigodnu pjesmu učenice Dore Brajan iz 1. a pročitala je Sara Gašparić iz 1. b razreda. Također su se u večernjim satima pridružili paljenju svijeća za žrtve Vukovara, Škabrnje i svih žrtava Domovinskoga rata ispred opatijske tržnice koje već tradicionalno organizira UDVDR – ogranak Opatija. Tanja Brkljača, prof.
prisutne je pozdravila
Stihove posvećene Vukovaru čitali su:
Ostale fotografije možete pogledati OVDJE.
Učenički radovi posvećeni Vukovaru plakat izradile učenice Klara Frlan i Dora Rinčić iz 1. a razreda
Krik Vukovara
Grad plače, oduzeto mu je ono najmilije. Neki tuđi ljudi gaze njegovim ulicama. Neka tuđa lica gledaju njegove zidove. Neke tuđe ruke ga ruše.
Grad plače, u ruševinama se guši. Bole ga metci što mu ne daju da živi. Bole ga tenkovi što mu ne daju da stoji. Bole ga granate što mu ne daju da se brani.
Grad plače, krik mu se čuje. U sjeni stoji uzdignut od bola. Vratili su mu se njegovi ljudi. Vratile su mu se njegove ulice i zidovi.
Podigao se. Vukovar je opet sagrađen. Grad više ne plače, i nikada neće!
Amanda Modrić, 4.a
Imao sam kuću, prijatelje
Kao dijete imao sam puno prijatelja, roditelje koji su mi ljubav dali, školu u kojoj sam mogao sve naučiti. Imao sam sretno djetinjstvo. No, onda se sve smračilo, zatvorilo kao crna bačena plahta. Odjednom krenule su pucnjave, bombe su padale. Sakrio sam se pod krevet misleći: uspio sam se sakriti. Vrijeme je za otići iz grada. Zaputili smo se i putem naišli na stravične prizore. Uhvatio me grop u želudcu. Najradije bih zaplakao za svim osobama koje su mi ljubav pružile, za prijateljima koji su se igrali sa mnom. Katkad još uvijek čeznem za nekime od njih s kojima sam sve dijelio, sve sretne i tužne trenutke. Kada se sjetim još uvijek mi dođe da zaplačem.
Tonko Pavičević, 1.a
Vukovar – napaćeni grad
Vukovar – grad očiju punih suza. Vukovar – grad ožalošćenih duša.
Hrvatska – zemlja kojom se hodalo mirno. Hrvatska – zemlja koja je upila krv hladnih, nepomičnih, nevinih tijela.
Čeznem za mirom. Čeznem za toplim domom.
Sloboda se ponovno rađa s novom zorom.
Karla Ratković, 4.a
Što je meni hrvatski
Hrvatski je meni kao roditelj treći jer mi svakoga dana priča sve te nove riječi. Hrvatski je meni razlog zašto svakom velim da Hrvatsku ja volim i da iz nje ja ne selim.
On mi je sloboda da izrazim misli svoje jer kada počnem pričati, tad se riječi same kroje. Da netko oduzme mi jezik, na dno bih tuge pao jer sve na ovom svijetu za svoj jezik ja bih dao.
Danijel Šepić, 1.b plakat izradila Korina Baretić iz 4. b, stihove napisala Veronika Vahtarić iz 4. b razreda
Za voljenu Hrvatsku
Prošlo je dosta vremena, a kao da je bilo jučer. Mnogi su poginuli. Sve je uništeno.
Branitelji su svoje živote dali za svoj grad, za svoju voljenu zemlju Hrvatsku.
Život ide dalje, ne staje.
U sjećanju će zauvijek ostati zvuk iz daljine, jecaji gradova. U srcu će vječno ostati poginuli branitelji.
Dora Brajan, 1.a
intervjui s bivšim učenicima prognanicima… |
Gimnazija Eugena Kumičića Opatija |