Na početku razgledavanja  okupili smo se u loži u kojoj nam je vodič govorio o važnosti Veprinca te nam otkrio kako upravo stojimo na mjestu gdje su se donosili mnogi važni zakoni pa i sam Veprinački statut iz 1507. g. Veprinac je ime dobio prema karakterističnoj biljci veprini koja ondje raste, a stanovnici ga zovu i Leprinac. Vodič nam je objasnio kako je Veprinac bio dio Kastavske gospoštije pa je bio povezan i s Kastvom i Mošćenicama koje smo također imali priliku posjetiti. Prošli smo kroz gradska vrata i došli do kapele sv. Ane iz 1442. koju neki nazivaju veprinačkom Sikstinom. U kapeli smo imali priliku vidjeti zapise na glagoljici i keltske križeve iz 15. st., pletere i oslikane prikaze religijskih scena. Nakon malo pješačenja uzbrdo došli smo do najviše točke, crkve svetog Marka. Nažalost, vrijeme je bilo maglovito pa nismo bili u mogućnosti uživati u predivnom pogledu na Kvarner koji se inače pruža s toga mjesta.  Od vodiča smo saznali da je crkva dobila svetog Marka kao novoga nebeskog zaštitnika kada su je zauzeli Mlečani. U crkvi sv. Marka vidjeli smo predivne orgulje i freske, kao i fresku posljednje večere. Prošetali smo se oko crkve gdje smo imali priliku vidjeti ostatke zidina koji su nekada štitili grad od nevremena i mletačkih napada. Iza crkve vidjeli smo i nekoliko starih grobova među kojima je bio i onaj Joakima Pilata, poznatoga veprinačkog župnika koji se zalagao za očuvanje hrvatskoga jezika.

     Na ovom izletu imali smo prilike mnogo toga naučiti o Veprincu, koji iako je prostorno malen , ima  bogatu povijest i izuzetnu kulturno-povijesnu baštinu. Iako nas vrijeme nije u potpunosti poslužilo, naš vodič pobrinuo se da nam izlet bude ugodan i da naučimo čim više. Drago nam je što smo imali priliku saznati nešto više o ovome gradiću koji je smješten nedaleko od Opatije, a o kojem mnogi znaju vrlo malo.

    Ivona Đolonga i Stefani Šuran, 3.a