U mladosti je radio u školama po Istri  i u Opatiji. Zbog svoje protutalijanske aktivnosti morao se 1929. godine skloniti na Sušak. Nakon Drugoga svjetskog rata vratio se u Opatiju gdje je ostao do kraja života. Viktor Car Emin je politički angažman u suprotstavljanju talijanskim iredentistima i fašistima prenio i u svoje romane, pripovijetke i drame u kojima je prije svega bio zaokupljen svjedočenjem o hrvatskom identitetu Istre. Stoga su osnovne teme njegovih literarnih djela borba hrvatskog puka u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju za očuvanje nacionalne svijesti, te prikaz socijalnih prilika u toj regiji.

Značajnija djela:

Romani i pripovjetke: Na uzburkanom moru (1984);Pusto ognjište (1900); Usahlo vrelo (1904); Iza plime (1913); Starci (1917); Pod sumnjom (1918); Nove borbe (1926); Između dva ognjišta (1930); Presječeni puti (1938); Vitez mora (1939); Neznatni ljudi (1946.)

Kronika: Danuncijada (1946.)

Drame: Zimsko sunce (1903); Mrtva straža (izvedena 1923); Vicencica (1934.)