Bugarski dramatičar Hristo Bojčev jedan je od najnagrađivanijih i najizvođenijih autora iz zemalja bivše Istočne Europe, točnije Balkana.

Njegov dramski tekst ”Opća bolnica“ metafora je svijeta ostavljenog na marginama svjetskih interesnih zona, poput većine današnjih bivših komunističkih zemalja, koje svoj spas jedino vide u što skorašnjoj integraciji s Europom, uključenjima u NATO savez - ukratko, dugoočekivanom dolasku Zapada u kojemu će napokon sve biti ljepše, a život puno lagodniji. Tekst je prožet duhovitošću, crnim humorom, no i poetičnošću te začudnošću u kojemu se pitamo je li naš životni prostor zaista jedna „opća bolnica“. U njoj se ne zna tko od čega zapravo boluje, tko su pacijenti s „dijagnozama“ a tko liječnici, i tko je tu na kraju „bolestan“ a tko „zdrav“. No, za njegove je antiheroje znakovito da uvijek imaju nadu da će pobijediti život. Stoga i njihov autor zaključuje: „Iluzija je nešto najveće što čovjek posjeduje i ona ga okrepljuje da izdrži život do kraja“.