Gimnazija Eugena Kumičića Opatija

Mošćenice

            U sklopu izborne nastave  iz povijesti, uz tematsku jedinicu „Liburnijski srednjovjekovni gradovi“, 31. ožujka 2010. posjetili smo Mošćenice. Ovaj srednjovjekovni utvrđeni gradić smješten je na istaknutom vrhu koji dominira istočnim padinama Učke, a karakterističnoga je zbijenog tipa zaokruženog pročeljima kuća izgrađenih na gradskim bedemima.

             Ulicama grada proveo nas je profesor Albino Senčić, član predsjedništva Katedre čakavskog sabora općine Mošćenička Draga te nam pričao o prošlosti ovoga srednjovjekovnoga naselja. Saznali smo da su mnoga naselja Istre i Kvarnera nastala slijedom istovjetnih povijesnih zbivanja te da su prirodna podloga, blaga klima i mogućnost zaštite omogućili život na ovim područjima još u paleolitiku i neolitiku. Život se kontinuirano nastavlja u brončanom dobu, no tijekom antike ne spominje se niti jedan grad Liburnije, ali već u 7.st. započinje naseljavanje hrvatskoga naroda na područje Liburnije. Saznali smo da tijekom 12. stoljeća devinski knezovi postaju vlasnici kaštela Kastav pa tako i Mošćenica, a njihovom propašću krajem 14.st. posjedi prelaze u vlasništvo obitelji Walsee, koji ih ustupaju Habsburgovcima sredinom 15.st. Mošćenicama od 1637. upravljaju isusovci, sve do ukinuća reda 1773. godine.

             Mošćenice su naselje akropoloskoga tipa.Ulaz u grad oblikovan je nadsvođenim prolazom, unutarnjom lođom. Ulaz u grad brani kula s vanjske strane zidina na zapadu, nekadašnji kaštel sa stanom kapetana. Na istočnoj strani smještena je predgradska loža Stražnica. Srce grada čini crkva sv. Andrije i njezin zvonik, a na sjevernoj strani širi se vidikovac zvan Kosnica, nekadašnje staro gradsko groblje.  

           Što se tiče gospodarstva u prošlosti, Mošćeničani su se bavili uzgojem sitne stoke, pčela, žita i vina te ribarstvom za osobne potrebe.

             Posjet Mošćenicama dojmio me se iz više razloga. Prije svega ostala sam fascinirana stupnjem očuvanosti stare jezgre, zbog čega je stručno vođenje naseljem od strane  profesora Senčića bilo mnogo jasnije. Na svakom se koraku prilikom šetnje gradićem mogao jasno predočiti određeni dio mošćeničke prošlosti. Također, fascinira i činjenica da su Mošćenice neprekinuto naseljene sve do današnjih dana. Za razliku od mnogih drugih sličnih istarskih gradića čije su kuće napuštene ili služe kao kuće za odmor, ovdje čitav gradić odiše vitalnoću. Brojnost stanovnika koji žive u samoj staroj jezgri zajedno s kompaktnom strukurom njegovih kuća, povezanih uskim uličicama i brojnim stepeništima stvaraju dojam živoga organizma. Sve to pridonosi stvaranju posebnog doživljaja Mošćenica.

                                                                                                      Iva Galović, 4.a