Gimnazija Eugena Kumičića Opatija

22.veljače 2010. godine  posjetili smo Državni arhiv u Rijeci gdje nas je dočekao cijenjeni arhivist Boris Zakošek. Smjestili smo se za veliki stol u čitaonici i prelistavali knjige koje nam je pripremio – knjige o povijesti Opatije, Matulja, Veprinca, zatim razne arhivske izvore iz područja pomorstva i brodogradnje te stare matične knjige. Arhivist nam je pokazao kako se s arhivskom građom ophodi jer je ona lako lomljiva i uništiva zbog starosti i izrade papira te se preporuča primjena pamučnih rukavica pri rukovanju s gradivom. Saznali smo i podatke o područnoj nadležnosti te vrstama arhivskoga gradiva riječkoga arhiva.

Doznali smo da se u arhivu čuva preko 6500 metara gradiva u 990 arhivskih fondova i zbirki koje se odnosi na šire područje Istre, Hrvatskoga primorja i kvarnerskih otoka te Grada Senja. Zanimljivo je da najstariji dokument potječe iz 1201. godine. Osobitu vrijednost među starijim gradivom predstavljaju Zbirka povelja i listina (1201.g.), zbirka matičnih knjiga (1560.g.) i Statuti općina (1423.g.). Gradivo starijega razdoblja pisano je pretežno latinskim, talijanskim te ponešto i hrvatskim jezikom, dok u drugoj polovici 19.st. prevladava njemački, mađarski i hrvatski jezik, a za vrijeme talijanske uprave talijanski jezik. Posebno značenje pridaje se dokumentima ispisanim hrvatskim pismom, glagoljicom. Knjižnični se fond sastoji od 4949 knjiga i 491 naslova periodike s ukupno 17166 svezaka.

         Saznali smo da je većina najvažnijih dokumenata prikupljena otkupom ili  poklonom. Također i da uz gradivo državnih i javnih tijela i ustanova te javnih poduzeća, nailazimo i na brojne fondove iz privatnih arhiva javnih djelatnika i obitelji riječkoga i istarskoga područja te zbirke gradiva o povijesti ovoga kraja.

Zabavljali smo se i učili promatrajući rukopise, pokušavajući odgonetnuti slova i smisao rečenica u jednom od starih dokumenata Voloskog, pogađajući čiji je plan zgrade u Opatiji prikazan urednim i preciznim shemama i gdje se ta zgrada danas nalazi i čemu danas služi. Ostali smo zapanjeni brodskim dnevnikom pisanim zadivljujućim, no i teško čitljivim rukopisom. Važna je i činjenica da se uvezano arhivsko gradivo može umnažati samo mikrofilmiranjem ili digitaliziranjem.

Arhivist nas je odveo i u prostorije u prizemlju gdje smo vidjeli brojne visoke police s pomno klasificiranom arhivskom građom te smo uvidjeli koliko strpljenja i znanja treba imati za bavljenje ovim plemenitim poslom.

Kao što nije lako arhivistima koji se bave ovim poslom, tako nije lako ni istraživačima, osobito početnicima koji prvi put dođu u arhiv i susretnu se s gomilom starih dokumenata s kojima možda i ne znaju što bi i kako počeli. Ono što pri tome sigurno olakšava stvar je velika volja za traganjem, a s vremenom i iskustvo.

Svatko od nas trebao bi shvatiti važnost arhivistike za razvoj povijesnoga istraživanja nekoga grada, kraja ili regije i cijeniti što uz njenu pomoć možemo doprijeti do nekih informacija za koje smo mislili da su zauvijek izgubljene.

                                                                                                  Kristina Eterović, 4.a