Gimnazija Eugena Kumičića Opatija

           U sklopu izborne nastave iz povijesti "Stari gradovi opatijske Liburnije", učenici su se 18.ožujka 2011. pod vodstvom profesorice Sanje Simper uputili u posjet Kastavu.

      Došavši pred zidine krenuli smo prema starom gradu gdje smo se zaustavili kako bismo pogledali etnografsku zbirku Kastavštine Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci. Uz stručnu prezentaciju kustosice Tamare Mataija krenuli smo u upoznavanje povijesti Kastva. Saznali smo o počecima života u Kastavštini od prahistorije do srednjeg vijeka, razdoblju novoga vijeka, sve do suvremenog doba. Čuli smo o privrednom, društvenom i kulturnom razvoju, razvoju obrta, trgovine i prometa; o narodnom preporodu u Istri, o školstvu, o potpornim i kulturnim društvima, znamenitim ličnostima te radničkom pokretu.

     Među vrijednim eksponatima su nakit iz ženskog groba, kopija kastavskog statuta s pečatima, zapisnici i pravilnici prve hrvatske Čitalnice u Istri, osnovane 1866. godine; zastave pjevačkog društva Istarska vila, društva Domoljub iz Rukavca i Sv.Mihovila iz Rubeši te razne vrste oruđa i oružja.

     Po završetku uputili smo se u razgledavanje grada koji ima mnoštvo povijesnih ostataka. Prvo smo naišli na crkvu Sv. Trojice koja je sagrađena na prijelazu iz XIV. naXV. st. U njoj su  pronađeni najstariji glagoljski grafiti na području Kastavštine, nastali 1438. godine. Nekoliko metara dalje nalazila se župna crkva Sv. Jelene Križarice koja je u prošlosti bila jednobrodna, a u XVII. st. barokizirana i proširena s dva broda. Ispod južnog crkvenog broda nalaze se posljednja počivališta kastavskih uglednika i kapetana. Odmah pored crkve izdiže se zvonik sagrađen 1724. godine. Stari zvonik na krovu crkve bio je uništen udarom groma na početku XVIII. st. Nakon promatranja predivnog pogleda na Kvarnerski zaljev uputili smo se do Žudike, jedne od devet kula gradskog bedema (očuvano ih je šest), koji se gradio od X. doXVI. st. Služile su kao mjesto na kojem su izvršene sudske presude. Gledajući s kule bilo je nemoguće ne primijetiti nikada do kraja izgrađenu Crekvinu iz XVII. i XVIII. stza koju postoji i legenda koja kaže kako se crkva srušila kad ju je proklela jedna sirotica koja je svakodnevno morala nositi kamen od Preluka i Voloskog do Kastva, kojim je crkva sagrađena. To je bilo naše zadnje odredište, te smo se  svi puni dojmova i impresija vratili svojim kućama.