Cilj nam je bio napraviti ugodno druženje učenika s njihovim roditeljima i nastavnicima, a sve to uz prisustvo naših dragih gostiju – prijatelja naše škole, priznatih glazbenih i dramskih umjetnika koji su svojim nastupom uveličali taj susret ...
Godinama se Dan škole obilježavao u natjecateljskom i sportskom duhu, gdje su učenici nogometnim, rukometnim, košarkaškim i odbojkaškim utakmicama pokazivali svoj sportski duh i vještinu. Ove godine promijenili smo mjesto i uloge, te se njegovo obilježavanje, umjesto u sportskoj dvorani Gorovo, održalo u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner, a u program su bili uključeni oni učenici koji prije, na tribinama, vjerujemo nisu štedjeli svoje glasnice. Ukratko govoreći, ponosni smo ostvarenim ciljem, kojeg smo si s ravnateljicom škole postavili pred godinu dana, kada smo krenuli s pripremama organizacije samoga događaja. Cilj nam je bio napraviti ugodno druženje učenika s njihovim roditeljima i nastavnicima, a sve to uz prisustvo naših dragih gostiju – prijatelja naše škole, priznatih glazbenih i dramskih umjetnika koji su svojim nastupom uveličali taj susret – glumcem Goranom Matovićem (koji nam je, budući da se toga dana obilježava i Svjetski dan pjesništva, interpretirao prepoznatljive Ujevićeve stihove), estradnom zvijezdom Terezom Kesovijom (čijim nastupom učenici nisu krili oduševljenje te ju nagrađivali velikim pljeskom), opatijskim pjevačem Draženom Turinom Šajetom (koji je sve one željne plesa i zabave izvrsno pripremio za drugi dio programa) te DJ Ivanom (zahvaljujući kojem je plesni podij ostao pun do samoga zatvaranja večeri).
Najteži dio posla odradili su profesori i učenici koji su u kratkom vremenu, nakon završne faze organizacije, uspjeli osmisliti program i uvježbati nastup. Time smo zapravo uspjeli dokazali da smo kao škola sposobni organizirati događaj na razini ostalih kulturnih događanja u gradu Opatiji.
Kako je ravnateljica Biserka Kutleša rekla u svom pozdravnom govoru, prepoznati smo kao škola u kojoj učenik nije broj, već osoba, škola u kojoj je pristup i briga učeniku individualizirana. U svakoj je generaciji značajan broj učenika koji su uspjeli izraziti svoje posebnosti i prepoznati svoje talente. Slobodno vrijeme učenika naše škole ispunjeno je brojnim izvanškolskim i izvannastavnim aktivnostima, pa se tako učenici bave sportom, glazbom, plesom, glumom, pripremaju se za natjecanja iz gotovo svih predmeta školskoga programa, uređuju školski list, pripremaju školske priredbe i tematske izložbe, organiziraju prijateljske susrete, obilježavaju značajne datume, uključuju se u javne aktivnosti i projekte, pohađaju Školu govorništva, inicirali su znanstveni simpoziji, ugostili Predsjednika Republike itd. Stoga i ne iznenađuje što smo uspjeli organizirati jedan ovako uspješan događaj, a to sve kao rezultat dugotrajnoga zalaganja, neumornog održavanja prijateljskih odnosa s istinskom željom za doprinos u radu škole. Upravo je to ono što nas – učenike i našu školu čini posebnom.
S druge će strane možda neki i zamjeriti, te reći da učenici nisu bili dovoljno zastupljeni, da nisu pokazali ono što su naučili u školi, no ako malo razmislimo – sam Dan škole naš je «proizvod», to je « naših ruku djelo». U njemu je do izražaja došla sva naša kreativnost koja je uz podršku ravnateljice, profesora Nastavničkoga vijeća, zaposlenika u administrativnoj i tehničkoj službi škole kao i naših roditelja, te posebno svih učenika i osoba koje podržavaju rad škole, postala još jednom u nizu jedinstvenih «proizvoda!»
Posebnu smo zahvalnost stoga dužni uputiti svima koji su sudjelovali u njegovu programu: profesorici Marijani Trinajstić te učeniku Davidu Dezsöu koji su nas nadahnuto vodili kroz program i još jednom uspjeli pokazati koliko je dobra suradnja između učenika i profesora, Davidovoj originalnoj interpretaciji Josipe Lisac; profesorici Diani Grgurić koja je u kratkom vremenu uvježbala svoje zboraše kao i svim članovima zbora na njihovim zavidnim glasovima i upečatljivom nastupu; plesnoj skupini «Irenčice» u sastavu: Meggy Alobić, Andrea Babić, Ivana Barišić i Mia Tomić koje su zadivile ne samo nas, nego i naše goste i profesore (vidjelo se po izrazu radosti na njihovim licima); balerini Kristini Dijan na njezinim baletnim točkama te, naposljetku, Davoru Dujmiću na izvedbi njegovoga govora o Terezi Kesoviji, koji je poslužio kao najava Terezinog nastupa, te kojim je Tereza bila vidno ganuta.
Ono što nam danas ostaje, lijepe su uspomene na višemjesečni timski rad, uspješno obavljena proslava i nadasve ugodno druženje, te obveza da i sljedeći Dan škole obilježimo na najoriginalniji mogući način. To, dakako, ostaje na vama!
Marin Dujmić, IV.b