Gimnazija Eugena Kumičića Opatija

27.-28.04.2007 učenici 2a i 2b razreda sa razrednicama krenuli su u pustolovinu...

Započela je pustolovina 2. a i b razreda u petak, 27. travnja u 7h ujutro na Slatini. Po dolasku autobusa nastala je strka i svi su žurno spremili putne torbe i zauzeli svoja mjesta. Putovanje prema Varaždinu proteklo je uglavnom bez većih ludiranja po autobusu jer su svi uglavnom bili pospani. Jedno kratko zaustavljanje u Ravnoj Gori bilo je ujedno i jedino od Opatije do prvog odredišta.

U Varaždin se, uz nekoliko krivih skretanja, stiglo oko 11:30 gdje je cijelu ekipu pored jed(i)nog hotela dočekala ˝vodičkica˝.  Doslovno, projurivši pored svih zanimljivosti grada, obilazak je završen u najkraćem mogućem roku pa su učenici bili na sat vremena ˝pušteni sa lanca˝. I ta je stanka brzo prošla. Najiščekivaniji dio putovanja, onaj do toplica prošao je mirno, također uz nekoliko krivih skretanja. I napokon, stigao autobus do čuvenih toplica na Muri. Isprva se nije činilo toliko zabavnim, no ubrzo nakon preuzimanja ključeva i razgledavanja apartmana po reakcijama učenika moglo se shvatiti da su svi ugodno iznenađeni. Većina je svo razgledavanje soba skratila na minimum i pojurila prema bazenima, gdje se definitivno odvijala najbolja zabava, kako u večernjim satima tako i u jutarnjim. Uz malo zbunjenu organizaciju na bazenima, nužno je pohvaliti hranu koju su posluživali. Bila je ne samo jestiva već i uistinu ukusna, iako možda malo zapaprena. Za večeru i doručak svi su mogli birati jelo po izboru i piće koje im se najviše svidjelo, dok je ručak bio za sve jednak, uz piće po izboru. 

Zabava na bazenima trajala je do dugo u noć, a zatim se nastavila i po apartmanima sve do jutra te su zbog toga mnogi doručak jednostavno preskočili. Mnogi su se i ujutro odlučili za malo vodene masaže pa su se opet uputili na bazene. Izgleda da su se topla voda i masaža i naravno zezancija sa društvom većini dopale pa je napuštanje bilo u prilično žalosnoj atmosferi. No, i to se moralo dogoditi, te je pun autobus opet krenuo dalje, ovaj put prema Trakošćanu.

Razgledavanje starog dvorca bilo je zabavno, no srećom, nije dugo trajalo. Najgore od svega bilo je uspinjanje po zavijenom putu kojim se trebalo stići do samog ulaza u dvorac. Otprilike 40 minuta slobodnog veremena u smijehu je proletilo i je ubrzo autobus krenuo prema Opatiji.

Putovanje je bilo zabavno, uz mnoga prepiranja oko cd-a na koncu neki su učenici i učenice zapjevali. Najveću pozornost plijenila je učenica iz 2.a razreda koja je izvanrednim glasom zabavljala cijeli autobus dok se isti nekih pola sata (i više) probijao kroz Opatiju čija je cesta bila u potpunosti neprohodna zbog jedne prometne nesreće. Dolaskom na opatijsku Slatinu oko 21:30 avanturica dvaju razreda završila je.