preskoči na sadržaj

Gimnazija Eugena Kumičića Opatija

Login
Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Virtualna šetnja ...

DOS

Edutorij e-Škole
 

MZO


Anketa
Gdje biste voljeli studirati?








Poveznice
Dnevni tisak
Katalog školske knji...
Ucenicki dom Lovran
Dobro došli!

Brojač posjeta
Ispis statistike od 11. 9. 2020.

Ukupno: 99259
Ovaj mjesec: 1001
Ovaj tjedan: 97
Danas: 20
Centarmature.hr


Centarmature.hr

"...nastavak u obliku Viber zajednice Centar mature u kojoj se svakodnevno objavljuju relevantne novosti i u kojoj postoji mogućnost slanja privatne poruke, a odgovor na upit stiže u najkraćem mogućem roku. U Viber zajednici integriran je i chatbot koji služi kako bi davao odgovore ..."
(
https://www.ncvvo.hr)

Upisi u tijeku

Nova stranica naše škole

https://www.gek-opatija.hr/

Škola budućnosti

Uspjesi na natjecanjima...

Foto natječaj

Ljestvice poretka...

Natjecanje iz...

Održani 13. dani...

Dani antifašizma...

Projektni dan

Ususret Projektnom...

Ljudi velikog srca...

Održan Memento

Memento 2022

Božićni sajam...

Čestitka

GEKO-EKO

Izložba fotografija

Filozofski laboratorij...

Dabar 2021.

Dan sjećanja

Natjecanje u SUDOKU

Školski izlet

Terenska nastava...

EU Code Week

Svjetski tjedan svemira

MAT liga

Okrugli stol...

GEK-ovci u medijima

Svjetski dan životinja

Europski dan jezika

Prvi dan škole ...

Erasmus+ Unlock!

 

  
   

Školski list

 

EKO ˝Malo ..."

Pjesan o GEK-u

Virtualna dan škole

Simulirana sjednica...

Uspjesi naših učenika

Valentinovo

MEMENTO 2021

bit.ly/gek-opatija

www.bebras.org

 

bit.ly/gek-opatija

www.facebook.com

Novosti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Sekunda koja mijenja život
Autor: Sanja Perman Benković, 22. 2. 2008.

Sekunda u Gimnaziji Eugena Kumičića Opatija

22.02.2008. - 18.03.2008.  "Sekunda koja mijenja život"-ciklus radionica sigurnosti u prometu kreće i u obadva treća razreda Gimnazije Eugena Kumičića

 


Pogledajte album : Sekunda koja mijenja život 3A razred 
                              Sekunda koja mijenja život  3B razred 

 

AUTOKLUB RIJEKA

Rijeka, Dolac 11
Tel: 051/ 212 442
Fax: 051/ 214 494
e-mail: preventiva@ak-rijeka.hr

 

IZVJEŠTAJ

Gimnazija Eugena Kumičića Opatija

22.02.– 18.03.2008.

 

 SEKUNDA KOJA MIJENJA ŽIVOT

IZRADILA:

Tihana Turčinović, prof. psihologije

U Rijeci, lipanj 2008.

SADRŽAJ
1. UVOD          
2. KRATAK OPIS TIJEKA RADIONICA               
3. REZULTATI I EVALUACIJA             
    3a. DESKRIPTIVNA STATISTIKA 
   
3b. EVALUACIJA RADIONICA                
    3c. EVALUACIJA FILMA "SEKUNDA KOJA MIJENJA ŽIVOT"              
4. ZAKLJUČAK            
5. PRILOZI 

 1. UVOD

         Autoklub Rijeka je u periodu od 22.02.. do 18.03.2008. godine proveo svoj već poznati ciklus od četiri radionice pod nazivom "Sekunda koja mijenja život", sa dva treća razreda u Gimnaziji Eugen Kumičić u Opatiji, pod vodstvom Tihane Turčinović, profesorice psihologije. Radionice su organizirane u dogovoru s gđom. Mirom Verunica, prof. psihologije u Gimnaziji.

         „Sekunda koja mijenja život“ namijenjena je učenicima starijih razreda srednje škole, budućim vozačima. Sredstva za održavanje interaktivnih radionica osigurao je Grad Opatija, a Gimnazija Eugena Kumičića je prva opatijska srednja škola s kojom smo započeli edukaciju generacije učenika trećih razreda.

Radionice smo proveli s oba treća razreda Gimnazije Eugen Kumičić. Sa 30 učenika 3.A razreda opće gimnazije radionice su održane tijekom četiri susreta 22.02.2008., 10.02.2008., 12.03.2008. te 17.03.2008.. Sa 25 učenika 3.B razreda jezične gimnazije radionice su održane tijekom četiri susreta 26.02.2008., 29.02.2008., 07.03.2008. te 18.03.2008.. Svaka radionica trajala je dva školska sata i unaprijed je dogovorena s obzirom na raspored nastave pojedinog razreda.

        

2. KRATAK OPIS TIJEKA RADIONICA

          

 

1.     radionica

 

Prije početka rada s učenicima, voditeljica je predstavila rad Autokluba Rijeka te je objasnila pojam radionica i grupnog rada. Uslijedilo je zajedničko definiranje pravila rada u grupi. To je učinjeno slikovnim prikazom pravila na ploči (jedan mikrofon, sat-točnost, „zabavno je koliko sudjelujem“, bez mobitela i sl.).       

Rad je započeo kratkim predstavljanjem voditelja te učenika kroz vježbu u kojoj se tražilo da ukratko predstave jedni druge na način da kažu ime i prezime, nešto o dosadašnjem iskustvu u prometu, da li voze, imaju li vozačku dozvolu. Cilj aktivnosti je bio upoznavanje učenika i voditelja te  saznanja o iskustvima učenika u prometu (da li voze, imaju li vozačku dozvolu, da li su ikada vidjeli ili sudjelovali u prometnoj nesreći i sl.).

 Nakon upoznavanja učenici su ispunili upitnik "Percepcija sigurnosti u prometu". Slijedilo je gledanje filma "Sekunda koja mijenja život", te vođena diskusija nakon filma o doživljaju filma te o iskustvu osoba iz filma.

 

2.     radionica

 

         Radionica je započela prisjećanjem sadržaja prve radionice, posebno filma.

To je poslužilo kao uvod u sljedeću aktivnost, a to je grupna izrada plakata na temu "Uzroci prometnih nesreća". Učenici su podijeljeni u grupe, te su pomoću dobivenih materijala (hamer, škare, lijepilo, flomasteri, različiti časopisi kao materijali za izrezivanje) izradili zanimljive plakate, koje su kasnije i grupno prezentirali. Kao najčešće uzroke prometnih nesreća navode: alkohol, brzu vožnju, neispravno vozilo, nepažnju vozača i sl. Nakon prezentacije slijedila je i grupna diskusija o uzrocima prometnih nesreća uz kratka objašnjenja voditelja o najčešćim uzrocima.

        

 

3.     radionica

 

         Na ovoj radionici sudjelovali su gosti i to: g. Ivica Matovina pripadnik MUP-a, Policijske postaje u Opatiji, g. Milan Lazarević iz Ustanove za hitnu medicinsku pomoć Rijeka te g. Branimir Alfonzi i g. Zoran Laslavić iz Javne vatrogasne postrojbe Grada Opatije. Gosti su s učenicima razgovarali o ponašanju u situacijama prometne nesreće i o svojim iskustvima u obradi posljedica prometnih nesreća.

Alfonzi i Laslavić su kroz PowerPoint prezentaciju izložili i kroz primjere objasnili ključna ponašanja u situaciji prometne nesreće, prikazali rad interventnih službi, naveli opasnosti za laike i sažeto prikazali rad s vatrogasnom opremom. Lazarević je putem Powerpoint prezentacije zorno predočio podatke o vrstama ozljeda, objasnio posljedice ne-vezanja sigurnosnog pojasa i upotrebe zaštitne kacige prilikom vožnje na motoru. Matovina je izložio relevantne podatke o prometnim nesrećama na području PGŽ i opatijskog područja, obrazložio najčešće uzroke stradavanja u prometu i demonstrirao učenicima aparat za mjerenje alkohola u organizmu.

4.     radionica

 

          Radionica je započela igrom za opuštanje «Zeleno svijetlo je za…» u kojoj učenici saznaju više jedni o drugima i prilikom izmjene mjesta moraju se kretati odmjerenom brzinom i ne sudarati se jedni s drugima. Povezali smo igru sa stvarnim sudjelovanjem u prometu ističući sličnosti i razlike tih situacija. Osvrnuli smo se na igru s komentarom što bi bilo da u igri ne postoje pravila. Slijedio je razgovor o tome što su prometna pravila i zašto su učenici misle da su potrebna.

Slijedeća aktivnost bila je također igra naziva „Vozač na daljinsko upravljanje“. To je varijacija igre vođenja slijepca s time što je prilagođena situaciji u prometu. Učenici su podijeljeni u dvije grupe i svaka grupa je imala zadatak napraviti jednu prometnu traku s raznoraznim preprekama (torbe, stolice i sl.). Zatim su istovremeno iz svake grupe s vožnjom po prometnim trakama krenuli po jedan par učenika. Jedan je bio vozač, a drugi vozilo: Drugi učenik imao je povez na očima i nije mogao vidjeti kuda se kreće te se morao oslanjati na verbalne upute prvog učenika. Zadatak sudionika bio je uspješno zaobići sve prepreke u svojoj prometnoj traci. Cilj igre bio je da vozači osjete odgovornost koju imaju za druge osobe koje voze u automobilu i da svaki suvozač ima pravo odbrati s kim se vozi ovisno o stupnju povjerenja kojeg ima u vozača. Nakon igre slijedilo je objašnjenje i diskusija.

Učenici su se ponovno podijelili u manje grupe te su dobili zadatak kao tim stručnjaka analizirati prometne nesreće i predložiti nove mjere sigurnosti u prometu. Rezultate svoje analize zatim su prezentirali ostalim sudionicima radionice. Analiza je uključivala opis nesreće, opis vozača i stradalih (dob, spol), uzroke nesreće, odgovornost, mogućnosti izbjegavanja i sprečavanja nesreće. Opisane situacije su preuzete iz crne kronike Novog lista. Učenici su vrlo objektivno i predano izvršili ovaj zadatak. U svim situacijama sudjelovali su mladi kao vozači i stradali. Na taj način učenici su se mogli poistovjetiti s akterima situacije i sami predložiti savjete za sprečavanje prometnih nesreća.

Na kraju radionice učenici su ocijenili radionice putem evaluacijskih upitnika i svi su dobili diplome za sudjelovanje u radionicama "Sekunda koja mijenja život".

3. REZULTATI I EVALUACIJA

        

Kao rezultat radionica nastali su plakati "Uzroci prometnih nesreća" koje će, nadamo se, učenici izložiti u prostoru svoje škole kako bi i poslužili kao poruka njihovom vršnjacima.

Rezultate radionice pratili smo na dva načina:

  1. upitnikom namijenjenim evaluaciji radionica,
  2. upitnikom namijenjenim evaluaciji prikazanog filma,

te uz pitanja znanja o sadržajima iz sigurnosti u prometu.

 

3 a. Deskriptivna statistika

 

Na radionicama je prisustvovalo 55 učenika, 30 učenika 3.A i 25 učenika 3.B razreda. Od ukupnog broja, 34 su učenice i 21 učenik. Na prvoj radionici upitnik je ispunilo 37 učenika. Od njih 37, 2 učenika ili 5,4% ima vozačku dozvolu. Slijede podaci o tome koliko često učenici voze, prema njihovoj procjeni.

 

 

Slika 1. Grafički prikaz odgovora učenika na pitanje koliko često voze

 

         Dakle, najviše učenika – 45,9% izjavilo je da uopće ne vozi, zatim slijedi 27% učenika koji voze par puta godišnje. Slijedećih 16,2% učenika vozi par puta mjesečno. Oni eksperimentiraju, stječu prva iskustva za volanom i uče voziti bez vozačke dozvole. Za njih je posebno važno sudjelovati na radionicama Sekunde i dobiti osnove prometne edukacije, kao i za mlade vozače koji su vjerojatno tek nedavno dobili vozačku dozvolu i stječu prva iskustva u vožnji. Njih je relativno malo, 8,1% učenika vozi par puta tjedno i 2,7% ili jedan učenik svakodnevno. Iako ih je malo, nemaju svi vozačku dozvolu i često sudjeluju u prometu te predstavljaju dio rizične skupine mladih vozača. Kao mladi vozači imaju malo iskustva o svojem ponašanju kao vozača i vještinama rukovanja vozilom u različitim situacijama u prometu.  Stav koji imaju o vožnji i podaci koje su čuli na radionicama mogu biti dodatna kočnica u njihovoj svijesti.

 

         Iako su učenici Gimnazije Eugena Kumičića većinom ne-vozači, približavaju se dobi kada mogu krenuti u autoškolu i dobiti vozačku dozvolu, što prema izjavama na radionicama mnogi od njih priželjkuju. U ostalim školama u kojima smo provodili radionice u 2008.g. znatno je veći udio mladih koji su počeli voziti aute i mopede, sa ili bez dozvole.

 

Slijedeće što smo željeli saznati je što učenici voze.

 

Slika 2. Grafički prikaz odgovora učenika na pitanje što voze

 

Prema navedenim podacima, 43,2% učenika vozi auto. Trećina ili 29,7% učenika vozi moped, a najviše učenika ili 45,9% učenika vozi bicikl.  Dakle, oni učenici koji su naveli da voze vjerojatno voze auto i ponekad moped ili motor. Veliki dio učenika aktivno vozi bicikl, a i za to je potrebno poznavati i poštivati prometne propise jer biciklističke staze uglavnom ne postoje u Opatiji ili Rijeci te se biciklisti najčešće kreću kolnikom.

 

Slijede odgovori učenika na pitanje o uzrocima prometnih nesreća. Odgovori su navedeni prema čestini navođenja određenog uzroka prometne nesreće, od najčešćeg do najrjeđeg.

Slika 3. Grafički prikaz odgovora učenika o uzrocima prometnih nesreća

 

         Zanimljivo je da većina učenika navodi alkohol kao najčešći uzrok prometnih nesreća dok je prema tjednim izvješćima MUP-a  alkohol prisutan u 10-25% nesreća. Nadalje, 89% učenika je u početnom upitniku na pitanje s ponuđenim odgovorima odgovorilo točno da alkohol produžuje vrijeme reakcije, otežava koncentraciju i smanjuje vidno polje vozača. To znači da se u budućim radionicama treba više usmjeriti na njihovo ponašanje, odnosno, namjere da (ne)voze pod utjecajem alkohola budući da znaju kako alkohol utječe na vožnju.

Pokazalo se da učenici ne znaju procijeniti koliki je zaustavni put vozila  pri različitim brzinama (netočno je odgovorilo 81% učenika). I dugogodišnji vozači se iznenade tim činjenicama. Više pozornosti na radionicama treba usmjeriti posljedicama brze vožnje. Također, većina učenika nije jasno navela ozljede koje mogu nastati kod nevezanje pojasa. O tome je bilo riječi u predavanjima Hitne pomoći kasnije tokom slijedećih susreta.

Među svim učenicima, čak njih 19 (51,35%) je odgovorilo da su sudjelovali u lakšim prometnim nesrećama, od toga 9 učenika jedanput, 4 učenika dvaput, 5 učenika triput i 1 učenik četiri puta. Među onima koji su sudjelovali u nesrećama 4 učenika su bili vozači u navedenim situacijama. Nitko nije sudjelovao u težoj prometnoj nesreći. Podaci su dobiveni iskazima učenika i zabrinjavajući su budući da se radi o skupini uglavnom ne-vozača i vozača početnika.

3 b. Evaluacija radionica

 

Grafički prikaz 4. Grafički prikaz karakteristika radionica ocjenjenih od strane učenika

 

Prema ocjenama koje su učenici dali na radionici možemo zaključiti da su vrlo dobro prihvaćene. Ukupna ocjena  je vrlo dobar 4,05 (raspon od 1 do 5). Učenici su radionice ocijenili vrlo razumljivima, potrebnima i prikladnim njihovoj dobi. Najnižu ocjenu dobila je disciplina na radionicama. To je jedina ocjene ispod ocjene vrlo dobar.

Nadalje, u budućim radionicama slijedi obogaćivanje sadržaja edukativnim video isječcima koji privlače najviše pozornosti. Disciplina ostaje izazov radionicama jer po definiciji zahtijevaju aktivnost učenika, a pravilo je da su radionice zanimljivije što više sudjelujemo u njima. Najvažnije je što se vidi percepcija važnosti i korisnosti učenja koje se dogodilo na radionicama. Nadamo se da će dobivena znanja zaista početi svakodnevno primjenjivati.

 

 


Kao prednosti radionica učenici su naveli slijedeće:

 

·        Uz opušteniju atmosferu bolje se misli i dolazi do vrijednih zaključaka. Poučne su, korisne i služe kao podloga za našu podsvijest u budućim koracima kao vozači.

·        Učenje o mogućim situacijama u prometu, učenje o tome kako reagirati na njih, održavaju se u vrijeme opasnih predmeta u školi…

·        Poučnost, informacije iz prve ruke (vatrogasac, m. tehničar, policajac), potrebnost, zanimljivost.

·        Korisne su i poučavaju mlade ljude o nekim njima bliskim temama koje će im u budućnosti biti potrebne.

·        Poučne, korisne, potrebne.

·        To što su korisne i što bi sve trebali biti savjesniji vozači.

·        To što puno doznajemo o posljedicama koje slijede ako ne poštujemo pravila sigurne vožnje i to što su prikazane na stvaran i realan način.

·        Otvoreno možemo pitati što nas zanima.

·        Poučne su.

·        Budi svijest budućih mladih vozača o opasnostima na cesti.

·        Osvještavaju o opasnostima na cesti, vrlo poučne i korisne.

·        Mlade buduće vozače pripremaju na vožnju, prikazuju i negativne posljedice i strane vožnje koje su inače u javnosti malo prikazane.

·        Nisu održani redovni satovi nastave.

·        Što nas uči stvarima koje će nam pomoći u daljem vozačkom iskustvu, daje nam jasnu sliku prometa na cestama, upozorava nas na stvari koje se mogu dogoditi na cestama.

·        Naučiš o nesrećama u prometu.

·        Dobre strane su te što ne jedan jako zanimljiv način učimo kako se treba ponašati u prometu kako bi se smanjio broj prometnih nesreća.

·        Dobre strane su te što kroz igru saznajemo neka pravila, ponašanja u vožnji. Isto tako korisne su jer gledanjem (video) prometnih nesreća zapitamo se zašto ne staviti kacigu ili pojas kada nam to spašava život.

·        Propuštaju se školski sati, nauči se nešto novo.

·        Pripremamo se za vozački, ukazuju nam se rizici kojima se izlažemo vožnjom koja nije po pravilima.

·        Zabavno je i nemamo nastavu.

·        Podučavanje mladeži o opasnostima u prometu.

·        Naučio sam neke nove stvari vezane uz prekršaje i vožnju.

·        Gledanje poučnih filmova.

·        Barem neki će iz njih izvući pouku i spasiti sebi ili nekome život.

·        Dobre strane su to što smo mi npr. filmom suočeni s nesrećama koje se događaju i to u nama budi neke osjećaje da to ne smijemo napraviti tj. da budemo savjesni vozači.

·        Vrlo korisne, fokusirane su na to da potaknu mlade vozače, odnosno, sve sudionike u prometu na razmišljanje, oprez i sigurnu vožnju.

·        Ja mislim da će sada svi vezati pojaseve i stavljati kacige kada smo vidjeli film i zahvaljujući gostima. Sve je prikazano kako je bilo, što jače utječe na nas.

·        Saznali smo puno korisnih stvari.

·        Nemamo nastave, učimo svašta.

·        Pa nešto i naučimo, a ok je to da vidimo svojim očima tragične situacije i nesreće.

·        Naučiti ćemo opreznije voziti.

·        Dobro je to što će ljudima uči u glavu neke stravične slike nesreća te će postupiti pametnije u nekim situacijama.

 

                            


Kao nedostatke radionica učenici su naveli slijedeće:

 

·        Mislim da ih nema.

·        Nema ih. 5x

·        Nema loših strana. 3x

·        Možda malo zastrašujući učinak na buduće vozače.

·        Ponekad malo dosadne, rad na plakatu, slabo uključivanje svih učenika.

·        Ponekad dosadne prezentacije raznog tipa. Treba što više primjenjivati radove u grupama.

·        Jedna možda loša strana bi bila realnost (što se tiče filma na početku). To je bilo odvratno, ali da nije realno ne bi bilo korisno.

·        Trebale bi biti više puta.

·        Dugo traju tj. trebalo bi se podijeliti na više sastanaka koji traju kraće.

·        Kratke su.

·        Nisu svi podjednako zainteresirani stoga nema određene discipline.

·        Dosadne.

·        Mislim da loših strana nema jer su organizirane za naše dobro.

·        Nema, savršene su.

·        Kratkoća, neprikladne našoj dobi.

·        Kratkoća.

·        Dosadne igre. Barem meni jer ne vidim njihovu svrhu.

·        Nezanimljive "igre".

·        Učenici nisu dovoljno ozbiljni.

·        Vrlo je teško stvoriti tišinu i prisiliti svih da budu jednako zainteresirani. Neke osobe su djetinjasto ovo shvatile jer ne shvaćaju da je to naša svakodnevica.

·        Nisam primijetila loše strane ovih radionica.

·        Pa možda ih treba organizirati u vrijeme kad nema školskih satova i programa.

 


Prijedlozi za poboljšanja:

 

·        Ne, nemam. 12x

·        Probne vožnje i simulacije nekih događaja u prometu.

·        Izbaciti rad na plakatu, više razgovora o osobnim iskustvima. Inače sve 5.

·        Više rada u grupama i izmjenjivanje raznih iskustava vezanih uz temu radionice.

·        Praktičan rad tako da se zainteresiraju i oni bez ikakvog iskustva što se vožnje i prometa tiče.

·        Da duže traju.

·        Sve je dobro. Nemam.

·        Modernizirati radionicu na zanimljiv način.

·        Ukinite ih.

·        Radionice nemaju zamjerki.

·        Nemam nikakve prijedloge.

·        Ne, sve je bilo odlično osmišljeno.

·        Neka traju duže vremena.

·        Ukinuti te igre te možda više gledati filmove ili predavanja stručnih osoba.

·        Više predavanja od stručnih osoba poput vatrogasaca i sl.

·        Malo više PowerPoint prikaza raznih nezgoda i posljedica.

·        Više filmova o nesrećama.

·        Možda, ako je tehnički moguće, upotreba informatičke opreme.

·        Mislim da je ovako odlično, ja mislim da ih ne treba poboljšavati.

·        Još više igrica i vremena.

 


3 c. Evaluacija filma 

 

Slika 5. Grafički prikaz karakteristika filma „Sekunda koja mijenja život“ ocjenjenih od strane učenika

 

Sve ocjene učenici su dali na jednodimenzionalnoj skali u rasponu od -3 do 3. Učenici film procjenjuju vrlo dobrim i korisnim, zanimljivim i prihvatljivim dok je istovremeno procijenjen i kao relativno neugodan. Takvi rezultati su dobiveni i na prijašnjim radionicama u drugim srednjim školama.

        

         Cilj prikazivanja filma je upravo lagani šok dosadašnjeg načina razmišljanja učenika, namjera je da bude neugodan kao i posljedice prometnih nezgoda. Kao takav i duže ostaje u pamćenju, radi se o učenju osnovanoj na svjesnošću averzivnih, negativnih posljedica rizičnog ponašanja u prometu. Da ne bi ostalo samo na neugodnom osjećaju poslije filma uvijek slijedi debriefing, razgovor o filmu i prihvaćanje svih reakcija koje je film mogao pobuditi kod učenika.


 

4. ZAKLJUČAK

 

       S radionicama u Gimnaziji Eugena Kumičića napravili smo veliki korak i započeli s provedbom ciklusa „Sekunda koja mijenja život sa svim učenicima trećih razreda opatijskih srednjih škola. Projekt edukacije o sigurnosti u prometu omogućio je Grad Opatija. S obzirom na sve veći broj nesreća na području Opatije i Primorsko-goranske županije, a posebno zbog stradavanja mladih smatramo da su ovakve radionice i edukacija mladih o prometu prijeko potrebne. Do istoga zaključka su došli i sami učenici Gimnazije, maturanti koji su najviše ocjene dali potrebi za održavanjem radionica za mlade njihove dobi. Svi se slažemo da se nešto mora činiti da stradanja u prometu ne butu na prvom mjestu uzroka smrtnosti mladih u svijetu (prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije).

 

Vezano uz provedbu radionica, planirali smo da svaki susret na radionicama bude drugačiji, s novim tipom aktivnosti koje su dale optimalnu dinamiku rada. Učenici su izradili zanimljive plakate, pojedini plakati istaknuli su se originalnošću ideje i jasnoćom poruke mladim vozačima. Gosti predavači su odlično primljeni, imali su zanimljive prezentacije i učenici su imali mogućnost postavljati pitanja, što su samo neki iskoristili. Na kraju  radionica 43% učenika točno je prepoznalo sve tri komponente zaustavnog puta vozila. Svi su učenici pismenim putem izrazili namjeru da će kada se budu ubuduće vozili na motoru koristiti zaštitnu kacigu.  Pitanja u završnom upitniku služila su ne samo za provjeru znanja već je i samo rješavanje zahtijevalo od učenika da razmišljaju i time ponove ili osvijeste teme s radionica. Tako je 86,5% učenika točno odgovorilo i utvrdilo koliki se put prijeđe u 1 sekundi prvi brzini od 100km/h. To je bilo zadnje pitanje radionica „Sekunde“.

 

Na svakom susretu s učenicima smo voditi računa o tome da se kroz učenje zadovolje  njihove potrebe (prema Stella Vosnadou (2001): How Children Learn – Educational Practices Series 1-7, International Academy of Education, Geneva, Switzerland). To su aktivno sudjelovanje (interaktivne radionice  - igre, diskusije,grupni rad, izrada plakata), socijalni moment – druženje (timski rad, rad u grupi ili u paru, prezentacija svog rada) te učenje i znanje koje je smisleno i korisno za život.

 

Općenito, učenici su bili orijentirani na konkretne probleme i opće prijedloge za podizanje sigurnosti u prometu na društvenoj razini. Ozbiljno su pristupali zadacima u kojima se od njih tražilo izražavanje stručnog, profesionalnog mišljenja. Prema povratnim informacijama dobivenim od učenika efekt radionica postoji, izrazili su razinu zadovoljstva koja je nas potiče da i dalje provodimo ali i usavršavamo ove radionice.


PRILOG 1. Popis učenika Gimnazije Eugen Kumičić Opatija, koji su sudjelovali na radionicama SEKUNDA KOJA MIJENJA ŽIVOT 2008

 

 

 

 

Opća gimnazija 3A
  1. Aničić Ivana
  2. Bartolović Ana
  3. Bibanović Virna
  4. Ćiković Mauro
  5. Damjanić Sandi
  6. Dekleva Tina
  7. Jovanić Filip
  8. Jović Toni
  9. Juraga Denis
  10. Jurčić Nina
  11. Jurdana Dominik
  12. Kajin Filip
  13. Kanič Ivana
  14. Klanjac Janja
  15. Košak Marko
  16. Magaš Iva
  17. Marku Gjozefina
  18. Mihaljek Ivan
  19. Pocedić Ana-Marija
  20. Prelčić Džejni
  21. Rubinić Doris
  22. Salamon Sara
  23. Slavić Sanja
  24. Sulovsky Bojan
  25. Šimunović Antonela
  26. Torbarina Matia
  27. Vlah Vedran
  28. Vučak Tea
  29. Žiganto Tea

 

Jezična Gimnazija 3B
  1. Aničić Gina
  2. Brozina Ivona
  3. Buljat Iva
  4. Czerny Karolina
  5. Debelić Iva
  6. Dominik Ilir
  7. Đorđević Ivan
  8. Goić Sara
  9. Hanza Petra
  10. Jakovašić Paolo
  11. Katunar Rafaela
  12. Konevski Zoran
  13. Krnetić Monika
  14. Kukurin Borna
  15. Malatestinić Manuela
  16. Marinović Monika
  17. Marku Gjoana
  18. Odorčić Marina
  19. Plahuta Leon
  20. Popović Jan
  21. Surina Lorena
  22. Sušanj Marin
  23. Tomić Aleksandra
  24. Uzelac Petra
  25. Vrkić Luka




[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju