« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
"...nastavak u obliku Viber zajednice Centar mature u kojoj se svakodnevno objavljuju relevantne novosti i u kojoj postoji mogućnost slanja privatne poruke, a odgovor na upit stiže u najkraćem mogućem roku. U Viber zajednici integriran je i chatbot koji služi kako bi davao odgovore ..."
(https://www.ncvvo.hr)
Znate li što je ekološka poljoprivreda? Smatrate li da je hrana, među ostalim, političko pitanje? Jeste li se dosad susreli s konceptom grupe solidarne razmjene, društvenog eksperimenta koji je na području Primorsko-goranske županije prisutan u čak šest djelujućih zajednica proizvođača i potrošača?
Ovo su neka od pitanja koja su nam postavile aktivistice Udruge Žmergo Helena Traub i Monika Marinović na radionici Prehrambeni suverenitet održanoj u našoj školi 5. prosinca 2016. godine, a u sklopu izbornog predmeta iz područja sociologije Prostorno uređenje i zaštita okoliša. Radionica je dio projekta EAThink2015 - Jedi lokalno, misli globalno!, o kojemu je na našim mrežnim stranicama već bilo riječi. Prehrambeni suverenitet podrazumijeva pravo svake zajednice na utvrđivanje vlastitog sustava prehrane, naravno, kojim neće ugrožavati druge ljude i okoliš, a istovremeno će očuvati osnovne izvore za preživljavanje i tradicijske poljoprivredne kulture kao dijela kulturne baštine. Ova tema odgovarajuća je promišljanjima utopijskih mogućnosti humanizma i demokracije u zajednicama sadašnjosti i budućnosti, što je trenutno predmet našeg zanimanja. Ujedno je i dijelom žive javne rasprave o kvaliteti hrane koju jedemo, ali ima i dugoročniju svrhu uočavanja složene povezanosti između političkog odlučivanja, gospodarskih praksi, etičkih načela, ekologije te, u konačnici, njegovanja pravednih i održivih zajednica.
Tijekom radionice bilo je i razilaženja u mišljenjima, prije svega propitivanja smislenosti ovakvih pokušaja odupiranja velikim sustavima industrijske proizvodnje hrane koje učenici opravdano smatraju gotovo “nedodirljivima”, kao i skupoće hrane koja nije masovno proizvedena, osobito za stanovnike Hrvatske koji su ionako opterećeni siromaštvom. Ipak, svakako ostaje svijest o važnosti stvaranja i uvođenja makar sitnih promjena u naše potrošačke prakse. Ove su promjene preduvjet svih onih većih koje smatramo važnima i priželjkujemo.
Sara Meszaros